ove godine hrvatski forrest gump slavi 30 godina vjernosti kraljici sportova atletici...

                           autobiografija
 
saša radotić je trenutno jedan od glavnih pokretača zadarskog cestovnog trčanja, te ujedno i jedan od najboljih natjecatelja u brzom hodanju u hrvatskoj.
u svojoj 30-godišnjoj sportskoj karijeri radotić je orijentiran na cestovno trčanje i brzo hodanje, te je tako najbolji zadarski hodač i ultramaratonac svih vremena.

1980.god. - počeo je trenirati atletiku u atletskom klubu "partizan" u bjelovaru.
1986.god. - istrčao je svoj prvi polumaraton, te se orijentirao na cestovno trčanje. nastupa na velikom broju polumaratona, maratona i ultramaratona.
1991.god. do 2000.god. - član je atletskog kluba "croatia marathon" iz pakračke poljane, najtrofejnijeg kluba za cestovno trčanje u hrvatskoj.
1993.god. - osniva atletski klub "borik" u bjelovaru koji djeluje i danas.
1994.god. - uz trčanje počinje sa treniranjem brzog hodanja i postaje jedan od najuspješnijih hodača u hrvatskoj povijesti.
1999.god. - sudjeluje na 12-satnoj utrci "forrest gump" u zagrebu, gdje istrčava svoju najveću dužinu od 100 km.
2003.god. - dolazi u zadar, gdje ubrzo postaje jedan od glavnih pokretača cestovnog trčanja.
2007.god. - pokreće hrvatski hodački kup i počinje nastupati na veteranskim natjecanjima. iste godine nastupa u brzom hodanju na svjetskom veteranskom prvenstvu u italiji gdje u sklopu tročlane ekipe osvaja 4.mjesto, što je najbolji rezultat u hrvatskoj povijesti.
2008.god. do 2009.god. - nastupa na europskom veteranskom prvenstvu u sloveniji (9.mjesto) i europskom veteranskom dvoranskom prvenstvu u italiji (6.mjesto), te kao član hrvatske hodačke reprezentacije nastupa u njemačkoj (to je prvi put da hrvatski hodači nastupaju kao reprezentacija).

zadnje tri godine radotić nastupa i na veteranskim mitinzima gdje postiže zapažene rezultate.
član je "kluba atletskih veterana zadar".

osvojio sam 6.mjesto sa istim vremenom od prošle godine...
u kategoriji predškolaca sandra radotić je ponovo pobijedila na 100m kao i prošle godine...

osvojio sam drugo mjesto u kategoriji, ekipno smo ostvarili prvo i treće mjesto, po prvi put sam učestvovao u bacačkim disciplinama: kugla, disk i koplje...

jad i bijeda hrvatskog dugoprugaškog trčanja...loše, jako loše...mislio sam da će neki trkači to puno bolje istrčati...

na utrci "forrest gump" u zagrebu, saša radotić je istrčao 80,6 km što je najveća istrčana dužina u povijesti jednog zadarskog atletičara...

ULTRASI

Ultramaraton je bilo koja organizirana trka koja svojom dužinom prelazi dužinu klasičnog maratona od 42 kilometra i 195 metara. Obično se organiziraju trke od barem 50km pa sve do onih s enormnim dužinama, bez limita. Održavaju se na asfaltnim, zemljanim i atletskim stazama. Pravila dozvoljavaju svakom da izabere svoj tempo trčanja, što znači da tokom trke mogu hodati, uzimati pauze za uzimanje hrane i pića, mogu čak i spavati ukoliko je trka višednevna.

Postoje dvije vrste ultramaratona. Jedna je s fiksnom dužinom unutar koje trkači ostvaruju svoj vremenski rezultat, a druga je s fiksnim vremenom unutar kojeg trkači pokušavaju prevaliti što veću dužinu. Postoje standardni i nestandardni ultramaratoni. U kategoriju standardnih spadaju: 50km, 50 milja, 100km, 150km, 100 milja, 200km, 200 milja, 1000km, 1000 milja, 12 sati, 24 sata i 48 sati. Svi ostali nisu standardni. Odnedavno čak i IAAF službeno vodi svjetske rekorde na trkama od 100 kilometara, jedinu ultrašku disciplinu koju je (zasad) priznao. Par bisera iz ultra-svijeta:

1. Najduži službeni ultramaraton je ULTIMATE ULTRA, koji se svake jeseni održava u New Yorku, poznat i pod nazivom Sri Shimnoy 1300-miler (2092km). Trkači u toj trci trče 1300 krugova od po jedne milje (1609 metara).
2. U periodu od 1992-1995 održavana je TRANS AMERICA FOOTRACE, trka od Los Angelesa do New Yorka. Trkači su u dnevnim etapama po 70-ak kilometara odrađivali ukupnu dužinu od oko 4800km, za što im je trebalo nešto više od dva mjeseca. Zadnji pobjednik, ujedno i rekorder trke je slovenska ultraška legenda Dušan Mravlje, kojemu je za taj poduhvat trebalo 428 sati. Dušan je inače pobjednik prvog Forrest Gumpa 1998. godine, kada je u Maksimiru pretrčao 127 kilometara.
3. Najveći svjetski ultramaraton je COMRADES u Južnoj Africi. Na toj ultri svake godine nastupi preko 10,000 trkača, a teška brdovita staza u dužini od 90 kilometara, između gradova Durban i Maritzburg, simbolično spaja Atlantski i Indijski ocean, pa trku neformalno zovu Ocean to ocean.
4. Najdužu trku je prešao stanoviti Al Howie (Victoria, British Columbia) 1991. godine, kada je pretrčao 7295,5 kilometara za 72 dana, 10 sati i 23 minute, prevaljujući u prosjeku 100,7 km po danu.
5. Cliff Young je 1983.g. pobijedio na čuvenoj WESTFIELD RUN trci od Sydneya do Melbournea (875km). Rzašto ga spominjem? Zato jer je tada imao 61 godinu!!
6. Phil Latulippe (Quebec, Kanada) je 1989.g. pretrčao Kanadu od Vancouvera do Halifaxa (6700km). Bizarnost ovog podatka leži u činjenici da je stari Phil te godine proslavio i svoj 70. rođendan!
7. Fyona Campbell iz Velike Britanije je prehodala planetu Zemlju u dužini od 31,519 kilometara. Uz tu činjenicu stoji i podatak da je imala 27 godina, što je vrlo neprecizno s obzirom da nije navedeno da li je imala 27 godina na startu ili na cilju, jer joj je za ostvarenje ovog nesvakidašnjeg podviga trebalo 4069 dana, ili bolje rečeno – nešto više od 11 godina!?

Za kraj samo podatak da svjetske rekorde u 12-satnom ultramaratonu drže:

- Muškarci: Yiannis Kouros (Australia) – 162.4 km (16.03.1985., Mountaban, Francuska). Neslužbeni rekorder Hrvatske bi trebao biti Franjo Lončar sa 131.5 km (20.05.2000., Zagreb, Forrest Gump)

- Žene: Ann Trason (USA) – 147.6 km (04.08.1991., Hayward, USA). Isto tako, neslužbena rekorderka Hrvatske bi trebala biti Lidija Vrečar, koja je u istoj trci kada i Franjo, istrčala 101 kilometar.

Preuzeto sa: www.aksljeme.com

ove subote hrvatski forrest gump se nakon 10 godina vraća u maksimirsku šumu...
na 12 satnoj utrci snage će odmjeriti najbolji hrvatski ultraši...
saša radotić - najbolji ultramaratonac iz dalmacije u trkačkoj borbi od 12 sati neprekidnog trčanja...
                     

osvojio sam 4. mjesto...

sve je višeprekomjerno debelih ljudi. dobro je upozorenje da nešto morate poduzeti s vašom tjelesnom težinom onda kada vam odjeća postane pretijesna. debele naslage masnog tkiva, pa ako se još zapušete pri najmanjim naporima, znak su za hitnu akciju. povećanje težine za 10 posto iznad idealne znak je gojaznosti, a povećanje težine za više od 20 posto već je patološka gojaznost i liječenje nije nimalo lako.
prema nekim procjenama, oko 30 post muškaraca i 40 posto žena u engleskoj i s. američkim državama premašuje idealnu tjelesnu težinu za više od deset kilograma. slični postoci vrijede, vjerojatno, i za mnoge druge, pa i za našu zemlju.
"nije mi jasno od čega se debljam, jedem sasvim normalno"- to je izreka koju često čujem, međutim, to je izreka koja je u 95 posto slučajeva čista laž.
čovjek je jedina životinja koja jede kad nije gladna. isljučujući vrlo mali broj slučajeva, gdje je pretjerana debljina posljedica poremećenog rada žlijezda s unutrašnjim lučenjem, ili nekih drugih organskih bolesti, uzrok gojaznosti je konzumiranje prevelikih količina hrane uopće, ili nekih namirnica posebno.
tu nema velikog filozofiranja! sa svakom namirnicom čovjek unosi u tijelo određeni broj kalorija, to jest količinu energije koja je potrebna za održavanje osnovnih funkcija organizma. ako taj broj kalorija prelazi potrebe organizma u metabolizmu, fizičkom i intelektualnom radu, višak se kalorija nagomilava u tijelu u obliku masti. ako uzimamo više hrane nego što potrošimo kalorija svojim dnevnim radom, posljedica je debljanje. premda debljanje može biti posljedica prekomjernog uzimanja masti i bjelančevina, ipak su ugljikohidrati (šećer,slatkiši, kruh, torte, tjestenina) najčešće uzroci debljanja.
skloni smo podsmjehnuti se debeloj osobi, ali tim ljudima nije lako. uz to što je debljina estetski nedostatak (osobito u ljetnim mjesecima), prekomjerna tjelesna težina je i velika opasnost za zdravlje. brojne statistike pokazuju da svako povećanje tjelesne težine za jedan kilogram preko idealne težine povećava smrtnost 2 posto od standardnog mortaliteta u jednom određenom životnom dobu. biti četiri i pol kilograma teži od idealne težine, znači izlagati se zdravstvanom riziku koji je otprilike jednak onom kad pušimo 25 cigareta dnevno!
mnoge opasne bolesti mnogo su češće među debelima nego među mršavima. osim toga, ako debela osoba oboli od jedne takve bolesti, ta se bolest javlja gotovo uvijek u težem obliku nego kod mršavih. debeli ljudi posebno su skloni aterosklerozi i koronarnim bolestima, šećernoj bolesti, žučnim kamencima, degenerativnim bolestima bubrega, povećanom krvnom tlaku, bronhitisu, artritisima zbog pretjeranih napora kojima su izloženi zglobovi, kili, proširenim venama i prijelomima kostiju. zbog povećanih napora, srce popušta prije nego obično.
postoje samo dva sigurna načina da se zgubi prekomjerna tjelesna težina: jedan je da se jede manje, osobito šećera, škroba, i drugi je da se troši više energije nego obično, s tim da se nakon takvog utroška ne jede više nego obično! voće, salate i specijalni dijetetski kruh pomoći će da se napuni želudac i donekle smanji apetit. dakle, dijetne mjere i pojačan rad ili tjelovježba moraju ići ruku pod ruku. svaka od tih mjera, zasebno, nije dovoljna. debele osobe uglavnom zaziru od fizičkih napora.

kako sam isplivao plivački maraton preko-zadar...